Resistance and Adoption towards Written Music at the Crossroads of Modernity: Gradual Passage to Notation in Turkish Makam Music

• Published in: International review of the aesthetics and sociology of music Vol. 46; no. 1; pp. 145 - 174
• Main Authors: Ergur, Ali, Doğrusöz, Nilgün
• Format: Journal Article
• Language: English
• Published: Zagreb Department for Music and Musicology of the Croatian Academy of Sciences and Arts, Croatian Musicological Society, Music Academy of the University of Zagreb 01-06-2015; Hrvatsko Muzikolosko Drustvo
• Subjects: Communication; Ethnomusicology; Makam (Turkish music); Maqams; Modernization; Music and Society; Music education; Musical forms; Musical instruments; Musical memory; Musical notation; Musical performance; Musical rhythm; Musicians; Research Papers – Izvorni znanstveni članci; Staff notation
• ISSN: 0351-5796; 1848-6924

Turkish makam music was at its origins, an orally transmitted, learned and performed tradition. The passage to written music started a hot debate that caused a sharp division among musicians, between the defenders of the meşk system and those who are for writing both the contemporary works and the older ones. We analyze this apparently technical issue as a sign of modernization in Turkey. The rising need to write music and to consume written music have been considered, in our view, as explicit manifestations of modern attitudes related to rationalization and standardization. We stress that the evolution of the Turkish makam music reveals a series of indications for situating modernization in Turkey. Čini se da glazba nudi razne znakove promjene mentaliteta i vrijednosti na putu razvoja prema koncepciji modernoga svijeta. To je bio slučaj turske maqam glazbe koji se dogodio u zapadnoj Europi tijekom uspona kapitalizma i moderniteta. Iako su rijetki prvi pokušaji primijećeni u sedamnaestom stoljeću, glazbena notacija nije bila dominantna karakteristika maqam glazbe koja se bitno temelji na usmenoj predaji melodije i njezinu poznavanju. Tijekom procesa modernizacije Turske od osamnaestog stoljeća nadalje glazbenici su razvijali različite sustave glazbene notacije. Unatoč tomu što se radilo o teorijskim pokušajima s ograničenom uporabom, već je sama pojava ideje zapisane glazbe i registriranja baštine njome bila znak modernog svjetonazora. Ustvari, tek su noviji pokušaji privukli širi interes glazbenih krugova, i to upravo onda kada je društveni život postajao ubrzaniji, orijentiran na trgovinu, dakle moderan u sociološkom smislu. U ovom radu autori nastoje izložiti oblike otpora i usvajanje sustava glazbene notacije kao pokazatelja promjena u životu osmanskog/turskog društva na osi modernizacije, od zapadne notacije Alija Ufkija do sadašnjih praksi notiranja, s posebnim naglaskom na povijesne uloge Abdülbakija Nâsıra Dedea i Hampartzuma Limonciyana, kao i važnost drugog rukopisnog i objavljenog materijala, kao što su primjerice recenzije stihova (güfte mecmuaları).