Život nije posložen abecednim redom

• Published in: Sic (Zadar) Vol. 12; no. 2.12
• Main Author: Bajani, Andrea
• Format: Journal Article
• Language: English
• Published: University of Zadar 01-06-2022
• ISSN: 1847-7755; 1847-7755
• DOI: 10.15291/sic/2.12.lt.5

Bilo je jasno da će prije ili poslije dječak s naočalama i crvenim hlačicama šutnuti loptu izvan igrališta. Bilo je jasno jer ju je udarao pakosno, kao da postoje neriješeni računi između stopala i lopte, ne mareći odveć za smjer, protivnika ili završni rezultat. Kad god bi krenuo u napad, ti bi se načas isključio iz razgovora. Osjetio bi kako se netko u tebi penje na male ljestve - baš tu, ispod prsne kosti - odakle se utakmica očito bolje vidi. Ti bi stajao ondje i puštao ga da se popne, a topot njegovih stopala po prečkama zvučao ti je kao kakvo dopunsko srce. Nadao si se da ga ne čuje gospođa koja je sjedila pored tebe, i s kojom si, u odijelu i s kravatom, razgovarao o nekretninama, porezima i špekulacijama. Čim bi se igra prekinula, ti bi u sebi ponovno začuo stopala kako silaze prečkama, zadihanost i zatim tišinu. Tada bi ponovno progovorio: dvadeset godina iskustva za savjet prijateljici. Kad je došlo do izjednačenja shvatio si da je stigao i čas da se pomakneš s klupe. U tebi je nastao pakao: razgovor se sveo na kašljucanje i poštapalice, samo da dobiješ na vremenu. Pa sve to pusto uspinjanje i silaženje ljestvama, i stopala - tvoje dopunsko srce - što se premještaju desno pa lijevo, prateći loptu na igralištu. Povremeno bi pod prsnom kosti začuo nešto poput tihe psovke, koju bi utišao lupkajući se rukom po grudima. Tada si gospođi predložio da prošećete, jer ideje se – objasnio si joj - pokreću samo ako se i mi krećemo. Naganjaju ljude iz straha da ih ne ostave za sobom. Krenuli ste u šetnju asfaltiranim prstenom uz rub igrališta i gospođa ti je, zdvojna, izložila problem u vezi s nasljedstvom i zavađenom braćom, no sve je to blijedjelo pred kaznenim udarcima i nepravdama na gol-crti.