"Prosvijećena" modernizacija i tolerancija u Habsburškoj Monarhiji u 18. stoljeću: problemi pristupa - konfliktni koncepti i kontradiktorne prakse

• Published in: Tabula Vol. No. 12; no. 12; pp. 205 - 215
• Main Author: Roksandić, Drago
• Format: Journal Article Web Resource
• Language: Croatian; English
• Published: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli 01-10-2014
• Subjects: 18. stoljeće; Habsburgovci; Habsburška Monarhija; kameralizam; prosvjetiteljstvo; vjerska trpeljivost
• ISSN: 1331-7830; 1849-1685
• DOI: 10.32728/tab.12.2014.18

Vjerska trpeljivost u Habsburškoj Monarhiji u 18. stoljeću, točnije, u reformskom razdoblju u drugoj polovici vijeka, dijeljeno je iskustvo epohe europske Prosvjećenosti. Utemeljena je u kritičkom propitivanju različitih shvaćanja trpeljivosti u rasponu od Voltairea i Rousseaua do Febroniusa i Muratorija. Njezina su povijesna izvorišta dublja. Monoteistički eklezijalni i monarhijski univerzalizam od 15. do 17. stoljeća iscrpljuju se u dugotrajnim cikličkim konfliktima s više europskih epicentara pa u 18. stoljeću ključnim postaje pitanje kako konfesionalne aspekte trpeljivosti povezati sa sekularnim imperativima slobode savjesti. S vremenom je vjerska trpeljivost za prosvjetitelje sve manje interkonfesionalni, a sve više intrakonfesionalni problem s etičkim i političkim implikacijama. Za prosvijećene apsolutiste, poput Habsburgovaca u to doba, bitni su njezini sekularni aspekti. Ključno je pitanje kako osigurati mir i boljitak u društvu. Radilo se o tome da se religiju svede na „društvenu činjenicu“ (un fait social), podložnu načelu korisnosti ili na superstrukturu koja legitimira i reprezentira materijalne interese društva. U oba je slučaja religijska tolerancija postajala i sekularni fenomen.